|
TK> ... JEDINA SUPCINA
SAM JA!!!!!!! (C) Cacan 2 All
Vidim, postalo je moderno
zajebavati se s laznim tagovima...
oki, u nadi da ces prezivjeti ovo sto
slijedi, i znajuci da si dozivjela potpunu amneziju prije par mjeseci, evo nesto da te
podsjeti i vrati u svijet u koji pripadas, svijet sume i mravinjaka.
,
Kvaka 12ta
Da. Hodajuci sumom, kao sto to cinim svakog
dana shvatila sam da je ustvari debljina kore samo privid i da u stvari bambusova grana
ima vise kalorija nego moljac trokrilac. Jesam, znam da sam bila u kurcu i da sam pusila
kurac vuku i da sam se divljacki izjebala s medvjedom, ali to je nista u usporedbi kako je
to radijo mravojed Laz. Bio je to dobar decko, znao je skocit u vis koliko mu treba da bi
pojeo pokoji sekvojin list nakon rucka, e ne bi li se zasladio. Da, shvatila sam tada. U
biti, nisam ja kriva sto sam pala sa drveta i aterirala na svjeze poruseno deblo i sto su
mi se pri tome deformirali facijalni misici. Nisam ja kriva sto sam prevarila kakadua i
dobila par samara koji su mi umrtvili facijalne zivce. Nisam ja kriva sto sam se ojajila u
vodi, pa mi je glava nabubrila. Na kraju, nisam ja ta koja u atmosferu izbacuje
radioaktivne elemetne koji su se poigrali mojom genetskom sifrom. Kod ljudi sam odbacena
jer imam par mana, jedna je govorna, druga slusna, treca je ta sto nisam svjesna sebe. Ali
sto je tu je i nije tamo, dakle ovo ovdje je samo kolicina onoga sto nije tamo a i kada bi
bilo tamo, nisam sigurna da bi bilo ovdje jer ja ne bih znala sto je ovdje kada bih bila
tamo i samo tamo.
No, povratila sam se iz utrobe, kada
sam upoznala njega, mravojeda Laza, dobrog medju zlima, glupog medju pametnima, onog medju
inima. I bio je onakav kakav je i bio, kakav mi i prilici i duhom i stasom i zloduhom i
pasom. Bio je on mravodjed kakvog bi svaka zaba pozeljela. Skupa smo trcali za leptirima i
gladili dazdevnjake, skupa smo trcali po raskosnim poljanama juznog Atambira, skupa smo si
razbijali debla o glavu izigravajuci plasticne kirurge. Da, sada smo tu i kraja nema.
Sjedim u svojoj sobi, sama i sama, bas kako i prilici onome tko je sam, jer kada imas
nekoga pored sebe nisi sam, nego si s nekim a biti s nekim znaci ne biti sam, a to sam ja,
ali ne, ja nisam ta koja ima nekog pored sebe koji nije sam i ima nekog isto tako pored
sebe, vec sam ta koja pored sebe nema nista i nije ta koja pored sebe nema nekog koji isto
tako ima nekog pored sebe, stoga sam sama. Shavila sam stosta, i da mi mama stavlja
cijankalij u hranu, ali od toga mi samo kraste sjaje jos ljepse, jos sam divnija za moga
Laza. Da, znala sam da je to sve u stvari privid, da od zbilje nema nista, jer sto je
zbilja, ako nije nocna mora koja se spaja sa svim morima svijeta kada stavim krak u vodu,
u vodu, tu vodu, koja se pjeni kada valovi udaraju od stijene prsteci svojim sastavnim
dijelovima, kondenzirajuci se na mojim milim krastama. Eh, daaaaaa... <dubok uzdah>
kof, kof, skoro se ugusih, eto, vec i zaboravih disati, sve zbog tebe Laz, sve zbog
tebe... ah, jadna li sam ja koja sama sjedi i sijedi i ceka konja ispod bijelog princa.
Znam da je Zekoslav Mrkva isto tako dobar i da je pobijedio zlog Merlina i bio je faca,
ali kakava faca, ne obicna, nego Faca Integrale. Bio je ponos i dika naseg sela veselog,
sve su bobice sa gloga vapile za njim, ali nije ih jebao ni pet posto, bio je vitez poput
konja Arteskog. Sjecam se vremena kada sam bila tuzna, jer me nitko nije htio ni
pogladiti, tu i tamo je bradavicasta svinja znala svojom kopitom udubiti moj potiljak, ali
nisam ja bila ta koja je potiljak zeljela udubljen, zeljela sam ga onako kako zelim da
bude kada sam ga ja zeljela davno. Prkosna vila Papucarica otima mi vitezove konje i drzi
ih u staji, otima mi divlje ruze i divlja u srcu, ponekad mi i Barbaru Santu otme, ali ne,
kucanica sam prava i pecem kolace za sina svoga razmetnoga, koji je dobar, ali brate,
dobri smo, ali previse sere. Kaljuza mi je do koljena, klima uredjaj ne radi, a rekla sam
Fredu da mi pocisti kosnicu i da ne zelim vise Maju vidjeti ispred svojim ociju
sastavljenih od sitnih leca onih njenih, ukreadenih od Maje i Pave, bezboznih bodljikasa.
Mutavavodenbuha opet mi skace po tinti i ne da mi mira da ti napisem ovo pismo, vec rata
da ti ga ne napisem. Stoga, nemam vremena, i evo, sada kraj ti zelim ja, ustvari pismo je
tu kraj bit ce i ovaj, pozivi ti meni jos toliko uz mene i da ja umirem brze, jer sam zaba
i tako to, sve u svemu, sretan budi i u gudalo gudi. Tvoja Tovljena Lazica Kova... (TLK)
Moj Laze, volim te jaaaaaaa...
|