PRIČA O PANDURIMA

 

Jucer popodno dolazi Frko do mene i vozi me do Oblika. Neposredno nakon ukrcavanja u srebrnu vozilicu, pozdravljanja tjelohranitelja koji se kuhaju na suncu, krecemo prema Ribi. Naravno, teroristima je nedjeljom izrazito dosadno, a kako normu treba ispuniti - kud ce, sto ce - Titov trg. Trojica se poredala na mostu, svaki svoju lizaljku u ruci, Police cvikeri (duhovito) i klasican ja_sam_organ_meni_niko_nista_ne_moze polozaj s rasirenim nogama i rukama na ledjima.

Na semaforu crveno, Frko i ja gledamo teroriste koji se dogovaraju 'ko ce koga. Obzirom da su na semaforu samo dva auta, naravno da ce nas zaustaviti.

Terorist se baca na cestu, mase lizaljkom. Frko okrece volan prema njemu. Alfa prijeti pogledom, tip panicari, mase lizaljkom i vrti glavom objasnjavajuci Frketu da se tako ne staje. Frko, po obicaju, slijeze ramenima "Ne znam ja nista, ovo mi je prvi put", ide rikverc, mota, ravna Alfu i staje uz kraj.

Dolazi najmladji od trojice terorista, trazi Frketa vozacku i prometnu. Frke nabacio smjesak broj sedam, daje covjeku sto trazi i strpljivo ceka. Terorist uzima papire, odlazi na konzultacije do kolege (valjda provjerava ako je to stvarno prometna i vozacka). Prodje par minuta, vraca se. Obraca se meni, pita imam li osobnu. Naravno da imam. Mogu li mu je dati? Naravno da mogu. Dajem mu osobnu. Neka ispuni literarnu kvotu za danas. Neka bude nacitan.

Uzima moju osobnu, odlazi u parkiranu sluzbenu vozilicu, sjeda i zatvara vrata. Frko i ja gledamo sto izvode. Prolaze minute, ovaj se ne mice. Cita nesto, pise, cita, pise... a, dobro... nece Riba nigdje pobjec'.

Vraca se terorist do auta, zove nas da dodjemo. Frko i ja se zbunjeno pogledamo, izadjemo, krenemo do auta. Terorist udje, sjedne. Frko i ja stojimo vani k'o da cekamo burek. Vidimo da ispunjava nekakav papiric. Koji mu je sad qrac?!

A, nista. U redu je. Mora dokazati da je pismen tako sto ce popuniti kvotu izvjesca o legitimiranju. Odlicno. Frektova nocna mora - ulazak u sluzbene statistike.

Prvo se obraca Frketu, ime oca, zanimanje. Malo ga je cudno pogledao nakon sto je Frke izjavio "student". Vjerojatno zato sto ni terorist nije daleko po godinama. Ali on ne vozi Alfu. Kad smo vec kod Alfe, zaboravio sam spomenuti da je prvo pitanje bilo "Tko je ***** *****?".

Nakon toga se obraca meni, ime oca, zanimanje... prolazi neki autobus tako da ga nisam cuo kad je pitao za zanimanje. Naravno da je ljubazno ponovio pitanje i dobio opet isti odgovor. Potom je zakljucio: "Znaci, dva studenta". Pred njim je karijera.

Potom pita Frketa da li je osudjivan. Prekrsajno, krivicno? Frko naravno odmah nabacuje "Tko? Ja?" izraz lica i nevino odgovara "Ne." Potom ga terorist pita - "Ni u vezi prometa?". Frko me pogleda, okrene se prema njemu - "Pa, tu i tamo za krivo parkiranje, znate kako je..." Terorist ga pogleda. Frko usuti. Ja dodam - "A ono kad si pretrcavao cestu u osnovnoj?".

Vratimo se do auta. Nezaposleni terorist (drugi je za to vrijeme gnjavio onaj drugi auto koji je bio s nama na semaforu) nije se ni pomaknuo (on je vjerojatno back-up, za svaki slucaj). Kad smo usli u auto, obratio se onom drugom koji je takodjer zavrsio s davljenjem nevinih sudionika prometa i prokomentirao zvuk Alfe rijecima u stilu "Kako ovaj dizl dobro ide".

Frko i ja smo se pogledali, bez komentara. Roarrr.

Hajduk OnLine - Novosti Partners