|
Pas koji je volio ježeve.
Večer je bila kao i svaka druga. No dobro,
možda ne baš kao svaka druga. Bilo je više vlage u zraku, temperatura je bila nešto
niža. Blizina Bundeka je uvjetovala klimu hladniju nego u ostalim dijelovima grada.
Veselo mahanje repom i čeznutljiv pseći pogled označavali su spremnost na redovitu
noćnu šetnju. Cigarete, ključevi, ogrlica, povodnik, sve je tu. Izlazimo u noć.
Dok šetam s noge na nogu Lar uredno
zadovoljave svoje pseće fiziološke potrebe. Krećemo standardnom rutom oko Zapru|a. Kako
su sitni sati ne brinem previše zbog eventualnih susreta sa inače obljubljenim
njemačkim ovčarima, velikim crnim šnaucerima i općenito pasminama koje kod voljenog
pseta izazivaju nagli rast tlaka. Negdje u blizini parka zvijerka počinje kružiti u
većem luku. Slijedi trag koji je za sobom ostavila neka druga marljiva životinja. Još
ne slutim na što bi sve to moglo izaći. Tek kad sam vidio da se smirio i stao nekih
pedesetak metara od mene shvatih o čemu se radi. Ne opet!
"Dođi Lar, ne boj se". No on je
iskusno pseto, zna što znači taj umilni glas vlasnika. Gega se s noge na nogu prema meni
noseći u zubima svoj plijen. Pod bljedunjavom uličnom rasvjetom razaznajem bodljikavu
loptu u njegovoj gubici. Nekoć sam bio uporan, nagovarao ga da se ostavi te zle i
nepoćudne navike glodanja ježeva. No ništa nije pomoglo.Ježurak stenje, nije se na
vrijeme uspio stisnuti u klupko. Poluotvorene njuške halapljivo hvata zrak. Ne pada mi na
pamet bilo kakva agresija glede uvjeravanja Lara da pusti Ježurka. To uvijek završava
samo jačim stiskom, cviljenjem jadne životinje, a možda i lomljenjem kičme. Radije se
pravim kako je sve u redu. Moje nepovjerljivo pseto smireno izostankom reakcije na ovaj
brutalan čin nastavlja veselo kaskati zamnom. No plijen, naravno, ne pušta.
Prolazimo pored začu|enih prolaznika koji
otvorenih usta slikovito pokazuju svoju reakciju. Na to sam već navikao. Ionako prvo
vrijeme nitko nije vjerovao da pas može držati ježa u gubici tako čvsto da ne postoji
jednostavan zahvat kojim bi ga pustio. Tko je vidjeo povjerovao je.
Naša šetnja se polako bliži kraju,
polako se primiče trenutak obračuna Gospodara i Psa. Ulazimo u stan, On još ništa ne
sluti. Uzimam palicu, spremnu za rješavanje ponoćnih avantura sa ježevima. Pseto me
blijedo gleda. Tražim mali prostor u njegovoj gubici, guram štap, kratak trzaj i
Ježurak je slobodan. Pseto ga gleda spremno na ponovni ugiz. Tjeram ga u sobu i tražim
podesni alat za transport bodljikavog stvoranje u bolji život. Umotan u novine strpljivo
čeka da ga iznesem iz stana. Još trenutak, polažem ga na zemlju. Ostaje nepomičan.
Dovoljna količina iskustva sa ježevima izva|enim iz Larove gubice mi govori kakao će
Ježurak ubrzo potražiti svoje jato. Vraćam se u stan. Lar zadovoljo dremucka. Do novog
ježa.
Napomena:
Ovo je istinita priča o jednom križancu
dobermana i njemačkog ptičara koji se odaziva na ime Lar i već šest godina obitava u
novozagrebačkom naselju Zapru|e.
|