|
Trepnuo sam. Disem. Puls mi je
normalan... ponovo sam trepnuo. Ponekad se zapitam cemu li to uopce, i da li se manje
trepce ako je zrak vlazniji ? Ne, shvatio sam da nokti rastu s vremena na vrijeme brze od
kose, sto znaci da moram cesce ici frizeru ako ne pada kisa. trepcem. opet. cuda li. zna
li Majka Priroda u cemu je trik. Valovi su bili visoki i do metar i pol, nisam ni okom
trepnuo, disao sam. Puls normalan, grizem nokte u nadi da cu prije frizeru, jer mi kosa
vec upada u oci, sto znaci da moram cesce treptati i odmahivati glavom, sto pricinjava
nezadovoljstvo i nelagodu, a ponekad sam prisiljen i neugodnjak nabaciti. Baterije vriste,
ili je pjevac pijan. trepnuo sam. uzimam casu s vodom, s nepovjerenjem u Vodovod Osijek
gledam kroz casu, e ne bi li u casi spazio makromikroorganizme. Dobro, cisto je, tek
pokoja kapljica na vanjskom oplosju case iskrivljaa svjetlost i daje krive podatke. DBF je
prilicno velik. Kurac, opet sam trepnuo. Nije li ponekad besmislica treptati ?!? ili
disati ? cemu to ? nije li mom tijelu potrebna cista energija za zivot ?!? ponekad shvacam
da vilica i nije samo za jelo, 220 bi mi dobro doslo svakog jutra, samo da sam imun. ali
nisam. polako ali sigurno zapadam u apatiju, svakojake misli struje mi glavom, dobivam
dojam da sam dosadan, da sam asocijalac koji nema pametnijeg posla od tipkanja u polumraku
uzarenog volframa. Fosfor mi osjepljuje oci, ali shvacam da nisam jedini, shvacam da ce
sve jednog trena proci i da cu biti normalan, da vise necu treptati, disati, cemu sve to
?!? pa ja zelim spavati, zasto bi disao dok spavam, nista ne radim, zasto ? Gledam. Sto je
gledanje ? sto ? nista, vidim stosta, kolika je rezolucija ? neki kazu velika, neki kazu
par miljona sa par miljona, ali skeptican i ravnodusam prema placu i konacno sasvim sam,
shvacam da su ostali sljam. Jebiga, vjerojatnost da cu trepnuti dok sam budan veca je nego
dok spavam. Zasto ne bi i sa disanjem bilo isto. Zasto moram disati dok spavam !?!
Glupost. ionako nista pametno ne radim. Lezim i spavam. Cemu to. Gubim vrijeme, 5-6 sato
dnevno. Cemu sve to ? bolest je nasljedna, genercijama vec, kurac se susi i ja moram
trepnuti da mi se ovlazi. svasta. ponekad shvatim da sam debil i da nemam pametnijeg posla
od pisanja glupih tekstova na temu toga i toga, ovoga i onoga i da mi mama kaze da sam lud
za svojim BBSom iako on radi samo od 22-07, a ostalo vrijeme ja brijem po cijelom svijetu,
nabijajuci tel. racun, a mami suze na oci. polako me gubi, i ja nju. Shvacam da me masina
moze vise voljeti od zive osobe. Jebiga, 220 je energija a to je sve sto je potrebno za
zivot, energija je ono sto trebamo, a ja masinu hranim cistom 220, koju ona koristi kako
se njoj svidi, ne zanovijeta, shvacam da sam vladar nad njom, ona je moja, iako sam gabor
i nisam jebao, iako sam neshvaceni pjesnik koji i sam ponekad shvati da pise trula sranja,
napokon sam vladar necega, napokon mogu reci da imam nesto u svom narucju, iako to nema ni
vaginu, ni usta, ni inteligenciju, ono ipak koristi energiju za zivot, ipak radi ono sto
joj kazem. Ja sam gospodar, meni niti jedan covjek ne treba, kisa pada na prozoru, a meni
je svejedno, iako u tome uzivam jer sam asocijalni skeptik prema ljudskom rodu. Ja sam
okorjeli BBSer, koji nigdje ne ide, osim na trening i nista ne radi osim sto bibiesira, ja
nisam normalan, i vec mi je normalno da drugi za mene govore da nisam normalan, i vec mi
je to i pocelo laskati, jer sam drugaciji od drugih, bolji od njih u jednom od planova,
bolji sam, jer sam ludji. Bolji sam u necemu, iako je to za neke negativno, za mene je
pozitivno, jer odavno ne zelim nikog tko se ne fura na 220 u svom narucju. Jezik mi vise
ne treba, od sada komuniciram jagodicama prstiju. Sazivio sam se sa mojom skromnom
masinom, koju je tata kupio na tri rate kod Binga, ma znas Binga, od Olivera znanac.
Sretan sam, ponekad si i sam pozelim ubrizgati tih cudesnih 220 u vene, makar i preko
majice, ali ipak znam da nisam toliki karakter i da tako velik pritisak ne bih izdrzao,
srce bi mi popustilo, shvatio bih da je sinus-atrijski cvor dio vegetativnog dijela
zivcanog sustava, kojeg sam ja nasilu prekinuo nakratko. Izvrsio sam konverziju energije,
iz one dobivene iz glukoze i masti u onu dobivenu iz bakrenog voda. ipak nisam toliki
karakter, ipak jos nisam stroj. Asocijalan jesam, ali stroj nisam. Cak i mrezu imam, za
paukove, ali jos ih moram nagovoriti da ju posjecuju i nagovaram ih, sto vise pauka, vise
leseva od muha i komaraca ispod mreze i jos vise posla za mene. Sto vise paukova, vise sam
uz svoju ljubimicu, u ciju sam prehranu unio novost, pored dosadasnjih asocijalnih radnji,
doveo sam nesto novo, setupiranje nodeliste. Ja sam maher, pravi sam faker, cak i grupu
imam. Iako sam lazov, lazov sam za ljude, njih i mogu lagati, jer me svi ionako smatraju
za zivotinju. Gladan sam. zadovoljit cu svoj libido. Jest cu. Glup sam, sjest cu sa Svoju
Ljubimicu i vodit cu ljubav s njom. Pun sam energije, otici cu na trening i prejebati sve
suparnike u svih 10 sportova. ja sam legenda. trepnuo sam. zar opet ?!? Shvacam da je
trptanje asocijalne prirode. Dok se vecina vegetativnih radnji uskladjene i rade dok
spavam, treptanje nije. cudo. ne trepcem u snu. Idem spavati, pun mi je kurac treptanja.
|