|
ESEJ O DIJALEKTICI BITKA
Visestruki pokusaj razgradivosti nacionalne strukture danasnjih
drzava jasno reflektira nestabilnost postojanja bitka. Bitak kao
esencija i nezaobilazni dio svakog sustava emanira neogranicenost svojstva koja djelomice
utjece na svijest objekta. Zasigurno da se svijest nikako u datom smislu ne moze
poistovjetiti sa apstraktnom uravnilovkom biologisticke strukture bitka. Poseban doprinos
tome dala je neomodernisticka teorija geomorfizma , ciji dah osjecamo i do danas. Osobitu
vaznost u definiranju statike bitka ima bit. Bit, ta esencija
postojanja bitka moze se izraziti misticnim (ili kvazirealnim) nacinom, ili upotrebom
augmentarnog statickog antagonizma, pri cemu prva definicija naginje ka Westonovoj
ontoloskoj orijentaciji, a druga ka eruditarno-filozofskoj orijentaciji. No, neosporno je
da obje skole imaju dodirnih tocaka, pogotovo na podrucju antropomorfnosti bitka, pocela
bitka i njegovoj sustinskoj strukturi. Dikcija koja je emfazirana bitku, po obje teorije
rezultirat ce fiskularnom biti i obrnuto. Zato ce bit morati sustinski biti odvojena od
bitka u ultimativnom statusu svog postojanja. Pri tome je neobicno vazno naglasiti da
filozofi koji se bave problemom dijalektike bitka cesto preskacu cinjenicu koju nikako ne
mogu objasniti, a to je redundantnost ekoloske svijesti bicevitosti. To bitno svojstvo
elementarne cestice bitka tesko je objasniti sa oba stanovista, bilo
ontoloskog bilo makrozonskog, iz jednostavnog razloga sto se bit kao negacija nepostojanja
pojavljuje kao takva u samo jednom obliku - a to je elementarni oblik. Daljnje
usloznjavanje bitnih cestica dovodi u svojoj krajnjoj fazi do bicevitosti. Zato emanacija
razumske tvari ne moze nikako dovesti do spoznaje bitka. To bi ujedno bio i glavni problem
pri definiranju statike bitka. Kada je statika bitka jedno definirana, moze se prijeci
na hijerarhijski visu fazu, a to je definiranje dinamike bitka, pri cemu , iz cisto
altruistickih, a ne znanstvenih razloga se ne smije zaboraviti medjufaza, faza
hibernisticke inkapsulizacije bitka. Ta je faza nedovoljno istrazena, i zato ju je bolje
shvatiti kao pocetnu fazu konjukturne dinamizacije bitka. Antagonizam koji se pri tome
stvara anulira se reorganizacijskom sposobnoscu bitka koja proizlazi iz samog
svojstva bicevitosti bitka. Dinamika bitka nikako nije kategorija koja bi se sa heretickog
filozofskog stanovista mogla intenzivno promatrati kao pokretna, njena dinamicnost
uslovljena je hiperprodukcijom svojstva bicevitosti koja je imanentna bitku. Kriza
kapaciteta bitka pritom je jedino ogranicenje mogucnosti bitka. Djelovanje pokretnog
karaktera bitka provodi se kroz amplifikacijski ucinak okolne atmosfere. Pri tome se bit
bitka nimalo ne opire svojoj svjesnoti koja bitno utjece na kolateralni izrazaj baznosti
bitka. Da je to tako,jasno pokazuje bitkovna podloga, cija razgradiva i samoregulirajuca
struktira uvijek iznova negacijski, ali u pozitivnom smislu utjece na situativno stanje
biti pojma.
No,
naravno da dati problem nije tako jednostavno, a sa individualistickog stanovista niti
moguce ovako jednoznacno definirati. Daljnja analiza dijalektike bitka moze krenuti putem
stohasticnosti okoline, i projekcije similarnih autopojetizama na resetkastu strukturu
bicevitosti, ciji "procjepi" omogucuju znatno prosirenje i ekspanziju samog
dodirnog sloja bitka, sto se moze i eksperimantalno dokazati. Impresionisticki
pointilizak koji remanentno i reagibilno utjece na fleksibilnost bitkovne apstraktne tvari
ne moze dati odgovor na sva pitanja koja se ticu njene bicevitosti, sto jasno proizlazi iz
nealtruisticke definicije svjesnosti po kojoj je kolicina svijesti obrnuto proporcionalna
sa histeretickom dimenzijom promatranog objekta.
Svojstvo bitka koje se nikako ne smije zaboraviti pri dijalektickom definiranju bitka i
biti kroz svojstvo bicevitosti jeste njegova evolucija. Evolucija bitka primjecena je jos
prije pocetaka dijalektickog definiranja bitka, a povezana je sa energicistickim pristupom
varijabilnosti bicevitosti. Bilateralna konveksnost tih pojmova jasno odredjuje njihovu
samospoznajnu snagu.
Zakljucak koji se logicki sam po sebi namece jeste da antagonizam bitka pobjedjuje u
neravnopravnoj borbi s euharistickim pleonazmom biti.
Sasa "Stunt Car Racer
AXY" Aksentijevic
p.s. Ovaj kratki esej posvecen je dr. Ivi Markovicu, bez cijih beskrajno interesantnih i
nadahnutih ,no nazalost kratkih predavanja sigurno ne bi nastao.
|