Pitaju me zašto pjevam o tom moru, buri, jugu
Govore mi kako sanjam obečanu zemlju drugu
Govore mi da se trgnem, dok je vrijeme dok se može
Ko da mogu isprat kiše onu davnu sol sa kože

Govore mi čemu priče, ljudi drugi život žive
Odvezane sve su barke i brodovi s tvoje rive
Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape
I dok viječni plač se čuje, sastaju se nove klape

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja, Možda san u snu duboku
Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku