|
Tomislav, Vedran i Dario - Zapivajmo nočas u konobi
Palo sunce iza surih hridi, mati čeka da se otac vrati
Umoran sa polja ka i svi težaci, več je vrime da se pođe spati
Ali otac ka uvik po svome, u konobu na kapljicu svrati
Pa zapiva onu pismu, ća mu lipu mladost vrati
Zapivajmo nočas u konobi, nek se stare uspomene bude
Tuđi čovik nikad neče znati što to veže Dalmatinske ljude
Zapivajmo nočas u konobi, našoj sriči dignut ćemo čaše
I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše
I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše
Palo sunce iza surih hridi, mati čeka da se otac vrati
Umoran sa polja ka i svi težaci, več je vrime da se pođe spati
Ali otac ka uvik po svome, u konobu na kapljicu svrati
Pa zapiva onu pismu, ća mu lipu mladost vrati
Zapivajmo nočas u konobi, nek se stare uspomene bude
Tuđi čovik nikad neče znati što to veže Dalmatinske ljude
Zapivajmo nočas u konobi, našoj sriči dignut ćemo čaše
I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše
I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše
|